Put u središte sebe
Nešto se snažno promijenilo u meni. Kuda će me to odvesti i što to sve zapravo znači, ne znam. Nije mi ni bitno znati, sve razumijeti.
Autor: Martina Tišljar
Lektorisala: Dejana Vojnović
Uredila: Staša Mišić
Svega par dana prije odlaska u Bosnu pala sam i povrijedila gležanj. Nisam mogla hodati i trpila sam silne bolove (čitaj: plakala sam). Pomislila sam kako neću moći u Bosnu, imala sam u planu ići sama autom, a obzirom na situaciju nisam mogla ni hodati, ni voziti. No, dan prije odlaska shvatila sam da moram otići. Osjetila sam silan poriv da moram otići i pomislila sam: Idem, makar i puzala! Par sati nakon te odluke sva bol je nestala i ja sam mogla normalno hodati 🙂
Kad sam došla u Bosnu, počelo me boljeti rame. Bila sam zbunjena. Prvo gležanj, sada rame. Pomislila sam kako se raspadam 🙂 Rame me boljelo dva dana, toliko da se nisam mogla noću okrenuti u krevetu, a oblačenje mi je bilo silan napor i jako bolno. Dogodila bi mi se i pokoja misao da mi nije mjesto tu i da mi je bolje otići kući. Prva dva dana suočavala sam se s vlastitim egom i glupavim mislima koje su brujale u mojoj glavi. Na neki način prolazila sam velike izazove u svojoj nutrini i nije mi bilo nimalo lako. Onda sam se odlučila prepustiti, prihvatila sam i to da me boli, da se loše osjećam, da želim otići, da sam slaba na nekoj razini, istovremeno odlučna proći kroz sve. I sve je nestalo…. i lude misli i osjećaj samoće, težine. Upoznala sam i predivnu dušu koja mi je doslovno “namjestila” rame i svi bolovi su nestali. Otvorio se cijeli novi svemir.
Počela sam osjećati kako sam sve mekša iznutra, postajala sam fleksibilnija, nježnija, otvorenija. Upoznala sam nevjerojatne ljude, čula predivne životne priče i povezala se s nekim dušama za cijeli život. Barem osjećam tako. Ono što je najvažnije u svemu, osjećala sam da se nešto duboko i snažno u meni promijenilo. Dobila sam više jasnoće o sebi, svom putu, djelovanju. Otkrila sam zašto sam izgubila snagu i volju za djelovanjem i upravo ta snaga, volja i jasnoća su mi se vratile. Osjećala sam da ne doprinosim, iako to nije bila stvarna istina. Uvidjela sam koliko toga mogu dati, da mogu služiti na puno divnih načina. Malih i tihih i velikih i glasnijih. Osjetila sam se punom i praznom istovremeno, nakon dugo vremena. Vratila sam se kući s dubokim osjećajem zahvalnosti i ljubavi.
Nešto se snažno promijenilo u meni. Kuda će me to odvesti i što to sve zapravo znači, ne znam. Nije mi ni bitno znati, sve razumijeti. Znam da sam dobila puno više nego što umom i osjećajem mogu dohvatiti. I osjećam želju tu ljubav vratiti svijetu. Nekako… Otvorena sam da mi Bog pokaže put.
Hvala Mohanji <3 Beskrajno hvala Mohanji <3
Volim te.
I hvala ti što nas voliš.
I hvala cijelom nesebičnom Mohanji timu na svemu. Sve je bilo savršeno. Sve jest savršeno.
Hvala <3
S ljubavlju,
Martina Tišljar
Svoja iskustva sa Mohanđijem možete poslati na iskustva@mohanji.org
Izjava o isključenju od odgovornosti:
Gledišta, mišljenja i stavovi iskazani od strane autora i onih koji pišu komentare na ovim blogovima pripadaju isključivo njima, i ne reflektuju nužno gledišta, mišljenja ili stavove Mohanđija, Mohanđi Fondacije, njenih članova, zaposlenih ili bilo kog pojedinca ili lica koji je u vezi sa Mohanđijem, Mohanđi Fondacijom ili bilo kojom Mohanđi organizacijom. Ne možemo stajati iza tačnosti, potpunosti, blagovremenosti, prikladnosti ili valjanosti bilo koje informacije koju je predstavio individualni autor ili komentator na našem blogu, i ne snosimo odgovornost za bilo kakve greške, propuste ili zakašnjenja ove informacije ili bilo kakve gubitke, povrede ili štete nastale njenom objavom ili upotrebom, prema autoru ili bilo kojoj drugoj strani.
Zadržavamo pravo da obrišemo, korigujemo ili na bilo koji način izmenimo tekstove ili komentare na blogu,ukoliko isti kontrolišemo, ako po svom ličnom saznanju, smatramo da su nejasni, uvredljivi, pogrdni, preteći, u sukobu sa zaštitnim propisanim pravilima, autorskim pravima ili drugim zakonima, ukoliko su izričito komercijalne prirode, ili na drugi način neprihvatljivi.
