Ne tražim više potvrde, konekcija je tu
Od prvog zagrljala sa M prošlo je dvije i pol godine. Taj osjećaj prepoznavanja duša još uvijek mogu dozvati nazad. Bio je to zagrljaj „sve je u redu, držim te“.
Autor: Petra Franov
Lektorisala: Dejana Vojnović
Uredila: Staša Mišić
Dok smo se vraćali sa Fruške gore, omamljena od sunca na suvozačevom sjedištu, u nekoj polumeditaciji došla mi je jasna misao da napokon trebam nešto napisati. Kad kažem nešto, mislim na onaj momenat kada mi je jedino bitno da svoje misli i emocije stavim na papir, pa makar i ovaj svijetleći, digitalni. Osvijestila sam kojom brzinom nestaju moja iskustva, odlaze u zaborav.
Zbog toga ovo nije klasično iskustvo, ovo nije moja „od početka“ priča, ovo je samo potreba da ne zaboravim.
I onda se pitam, dolazi li ova potreba iz nekog straha? Strah od zaborava? Same sebe?
Biti povezan sa Majstorom…
Biti povezan sa Mohanđijem…
Gledati u oči Mohanđija…
Nešto je najteže i najprirodnije u isto vrijeme. Milion upitnika i neopisiva sreća… klackanje uma i čistoće duše. Od prvog momenta prepoznavanja, prvog zagrljaja, prve lekcije… prvog ribanja ega. Prošlo je ne tako puno vremena jer vrijeme danas nenormalno leti, ali unutar mog bića kao da su prošli životi. Transformacija koja se i dalje odvija, neopisiva je. Nekakav mir i jasnoća, pokušat ću vam približiti, nadam se da ću uspjeti.
Od prvog zagrljala sa M prošlo je dvije i pol godine (u ovoj rundi). Taj osjećaj prepoznavanja duša još uvijek mogu dozvati nazad. Bio je to zagrljaj „sve je u redu, držim te“. Kasnije su se ti zagrljaji transformirali u „zajedno čistimo, gradimo i oplemenjujemo ovo društvo, osvijetljavamo put i služimo svim bićima“.
Uh, toliko toga bih napisala… Od momenta da mi je najprirodnje osloviti ga sa „Oče“, iako mi je neopisivo neprirodno izgovoriti tu riječ jer nisam imala prilike (točnije, ne sjećam se kako to zvuči kada izađe iz mojih ustiju). Do momenta kada slušam svaku njegovu riječ i točno znam što će sljedeće reći, nadovezujem se u mislima, potpuno osjećam što nam želi prenjeti.
Nedavno tako na jednom od programa, sjedim na podu, tik ispred njega. Prije samog početka osjetim neku iskrenu djetinjastu potrebu da napišem na papirić poruku „I love You“ i zamolim da ju stave na stol. Prvo što je M pročitao bila je moja poruka. Prva lekcija koju nam je održao bila je na temu ljubavi. Koliko smo uopće sposobni primiti ljubav? Možemo li ju pružiti bez očekivanja? I trebala nam je svaka riječ.
Slušam lekcije, upijam svaku riječ, konstantno mi prolazi kroz glavu
ATMA = BRAHMA
Osvješćujem da sjedim ipred najčistije projekcije sebe. Najsvijetija i najčistija slika moje vlastite duše. Biti povezan sa Mohanđijem i gledati u uči Mohanđija znači biti povezan sa svojom dušom. Gledati u oči samoj sebi, suočiti se sa tom snagom, čistoćom, sa tim svijetlom. Reći Mohanđiju „volim te“, a zapravo reći samoj sebi, svojoj duši, svom unutarnjem dijetetu. I zagrlit ga čvrsto, to malo dijete koje čuči unutar svakog od nas.
Zvuči lako?
Klackalica i dalje ide gore – dole, ali su ti momenti kada je um gore ipak sve kraći. Klackam se sa nekim mirom, mogla bih čak reći kao dijete s veseljem. Znam da će ponovno svijetlost moje duše doći gore. I crtam, i pišem i stvaram s nekim djetinjastim entuzijazmom.
Ne tražim više potvrde, konekcija je tu, konekcija sa svojim Majstorom, ocem, svojom dušom, tradicijom, čistom svijesti.
Svoja iskustva sa Mohanđijem možete poslati na iskustva@mohanji.org
Izjava o isključenju od odgovornosti:
Gledišta, mišljenja i stavovi iskazani od strane autora i onih koji pišu komentare na ovim blogovima pripadaju isključivo njima, i ne reflektuju nužno gledišta, mišljenja ili stavove Mohanđija, Mohanđi Fondacije, njenih članova, zaposlenih ili bilo kog pojedinca ili lica koji je u vezi sa Mohanđijem, Mohanđi Fondacijom ili bilo kojom Mohanđi organizacijom. Ne možemo stajati iza tačnosti, potpunosti, blagovremenosti, prikladnosti ili valjanosti bilo koje informacije koju je predstavio individualni autor ili komentator na našem blogu, i ne snosimo odgovornost za bilo kakve greške, propuste ili zakašnjenja ove informacije ili bilo kakve gubitke, povrede ili štete nastale njenom objavom ili upotrebom, prema autoru ili bilo kojoj drugoj strani.
Zadržavamo pravo da obrišemo, korigujemo ili na bilo koji način izmenimo tekstove ili komentare na blogu,ukoliko isti kontrolišemo, ako po svom ličnom saznanju, smatramo da su nejasni, uvredljivi, pogrdni, preteći, u sukobu sa zaštitnim propisanim pravilima, autorskim pravima ili drugim zakonima, ukoliko su izričito komercijalne prirode, ili na drugi način neprihvatljivi.
