Prisutnost Dattatreye

Dragi prijatelji, podijelila bih sa vama iskustvo sa Osnaži se 5.02 u Obrenovcu.

Svaki retreat sa Mohanđijem je vrlo dragocjen. Prisustvovala sam Osnaži se 5.0 na Zlatiboru, gdje sam također imala iskustvo. Odlučila sam da se i na ovaj retreat prijavim, jer svaki donosi nove uvide, pročišćuje nas i vodi bliže našoj istinskoj prirodi, onome što uistinu jesmo – JEDNOTA. Prisustvo Mohanđija je moćno i upravo je to prisustvo transformativno više od riječi.

Tri tjedna prije retreata desio mi se neobičan pad pri kojem sam zadobila tjelesnu povredu u predjelu rebara i srca, sa oštrom boli, što je zahtijevalo više mirovanja.

Tri dana prije retreata još nisam imala smještaj, niti sam znala kako ću putovati. Zbog otežanog kretanja, za sve što sam radila, trebalo je puno više vremena. Odlučnost da idem na put i vjera bile su moji štapovi jači od bolova i jači od neizvjesnosti koju mi je um pokušao nametnuti.

Bila je nedjelja kada mi je organizator javio da je smještaj pronađen. Hvala, hvala, hvala, u meni je odzvanjalo. Skoro u isto vrijeme, pronalazim i prijevoz. Sa dvoje dragih ljudi, koji žive nedaleko od Varaždina, putovala sam, gotovo, bezbrižno od kućnog praga i natrag. Brižnost mojih saputnika učinila je moje putovanje lakim i bez opterećenja, što mi je mnogo značilo, s obzirom na bolove.
Putovali smo većinom u tišini, ili slušajući Mohanđijeve satsange.  

Kako smo se približavali Mohanđi Centru, tako se osjećao val snažne energije.
Svi volonteri dočekali su svakog učesnika sa ljubaznim osmjehom i otvorenog srca, i u znak dobrodošlice, darivali svakog zdravim veganskim slatkišima. Kao da sam, zapravo, došla kući. Dočekao nas je i Rudra, pas, ljubimac Mohanđi Centra, veselo mašući repom.

Energija svetog tla Mohanđi centra mira bila je vrlo osjetna. Svaka stanica mog tijela počela je vibrirati. Svi smo radosno iščekivali dolazak Mohanđija, velikog prijatelja, oca, Gurua… ili, kako tko ima povezanost sa Njime.

Mohanđijeva energija se osjećala snažno prije nego što je krenuo satsang, i ja sam već ulazila u stanje tišine. Snažni naleti vjetra o šator nisu me se doticali, ništa nije utjecalo na mene. Praznina, bez želja, bez misli. Oči su počele titrati i kretati se prema gore, lijevo-desno. Povremeno sam izlazila iz tišine, i ponovno ulazila u nju otvorenih očiju.

Nakon satsanga, svatko je odabrao mjesto tihovanja. Cijelo imanje nam je bilo slobodno i na raspolaganju. Po tome je ovaj retreat bio poseban i drugačiji. Mene je moja unutrašnjost odvela na mjesto između šume i plantaže aronija, ispod krošnje jednog drveta, čije su grane, nalik božanskim rukama, pružale hladovinu i zaštitu od vrućine.

Kako sam već za vrijeme satsanga ulazila u tišinu, tako sam samo nastavila tihovanje.
U nekom trenutku moje suptilnosti, odjednom se pojavio zvuk ili ton. Bilo je vrlo izražajno. Mislila sam da zvuk dolazi od aronija koje su bile kraj mene. Znam da biljni svijet ima svoj zvuk i da je to moguće ćuti. Osjećaj povezanosti sa aronijom. Divnoo! I to se desilo prvog dana.

Drugi dan, ponovno u visokoj suptilnosti, čujem isti zvuk, prislonim uho na list aronije, ali ne, ne dolazi otuda. Čudesan zvuk je svuda oko mene – šuma, čitava plantaža aronija, prostor između oblika. Iznad moje krunske čakre su vibracija. Nešto izlazi. Zvuk je bio nestvaran. Čula sam ga kao nježan, tihi zvuk pucketanja božićnih krijesnica sa zvukom blage kiše. Možda se čini običnim ovaj opis, jer, zemaljskim riječima, teško je dočarati njegovu autentičnost. Odnekud mi je došla misao da to moje duhovno uho čuje.

Osjećam blaženstvo i povezanost sa prirodom. Ja JESAM priroda. Mohanđijeva prisutnost je tu.

Treći dan, na istom mjestu, ista simfonija. Priroda govori, priroda pokazuje, priroda je Učitelj. Pojavio se svjetlo-zeleni gušter vrlo blizu mene, vilin konjic kao da me pozdravlja, pleše svoj najljepši ples vrlo, vrlo blizu, odnekud neki divni kukci koje nisam od djetinjstva vidjela, ptice… Čitava priroda me pozdravljala u svim svojim oblicima.

Četvrti dan – zvuka nema. Osvjestila sam očekivanje, svjesno ga napustila i zaronila u tišinu.
Tada je do mene dopro neočekivano snažan zvuk, kao da je netko pustio raketu, i u isti tren, božansko prisustvo i slavlje je krenulo veličanstvenom melodijom prirode. Zapravo, tako je čitavo vrijeme. Samo, čujemo li to? Osjećamo li to? Izvan uma sve je to moguće.

Taj dan sam uočila da nemam više bolova. Kao da nikad nisu postojali. Frekvencija prirode je ljubav, bezuvjetna, najmoćnija iscjeljujuća energija. Mi smo ljubav. Na kraju dana osjetila sam poziv da ostanem do kraja retreata. Odlučila sam da produžim boravak sa 5 na 10 dana. U trenutku donošenja te odluke, odnekud se pojavio pas Rudra i trčao baš ka meni, skočio šapicama na mene i počeo mi nježno lizati ruku gledajući me u oči. Te oči nisu bile oči psa. Osjetila sam kako me prožimaju trnci i moje oči se pune suzama. Kao da je blagoslovio moj ostanak. I jednostavno je nestao. Prva misao: Vrhovna svijest – “Dobra odluka.”