Moj put do krija inicijacije

Svi znamo da je teško sad putovati i organizovati bilo kakvo okupljanje tokom ove pandemije. Pitala sam se da li će biti program na Bosanskim piramidama ove godine. Sjećam se tačno prije dvije godine koliku sam želju imala da odem na piramide i da se iniciram u kriju. Tad sam imala težinu teških emocija nadovezanu i na fizičke bolove. Pisala sam na papir svoju želju i šta bi za mene to značilo, mnogo sam plakala i predala sve Mohanđiju. Nevjerovatno je kako mi je umanjio fizičke bolove i umirio emocije jer su tad bile baš intenzivne i mnogo sam se loše osjećala što sam imala takve emocije. Bilo je nemoguće da tad odem jer sam se praktično na isti dan kad se išlo na piramide selila iz jedne kuće u drugu. Pomirila sam se i rekla: “Biće kad treba da bude.” I poslije dvije godine čekanja se desilo. Kad sam vidjela da će se održati trening krije, i još da sam dobila potvrdu, bila sam u šoku i preprezahvalna. Stalno mi je dolazila misao: “Čime sam to zaslužila?” Slušala sam pomno naše Izabelu i Helenu i malo se plašila da nešto ne pogriješim. Helena me prozvala da pročitam svete zakletve Krija svjesnosti jer u zajedničkom čitanju me nije dobro vidjela i čula. Uvjek ću pamtiti taj osjećaj kada sam krenula da čitam i koliko mi je svaka riječ sveta bila i osjetila ogromnu zahvalnost i poniznost. Suze su same krenule, nisam mogla da ih zaustavim

I evo, poslije 5 mjeseci, Mohanđi mi je ispunio želju da se iniciram u kriju. Ja sam se neplanirano prije dvije i po godine preselila u Sloveniju. Sjećam se objave od Devi, u grupu Mohanđi Slovenija, kada je napisala da Mohanđi dolazi u Sloveniju i da će poslije 7. aprila svi koji žele da ga vide moći da dođu. Sa našom divnom ačarjom Draganom Tešanović sam razgovarala o tome i spomenula inicijaciju i piramide, a Daša mi je rekla da je vrlo moguće da će možda i inicirati neke ljude u Sloveniji. I tako sam odlučila da se javim Devi. Naša draga Paula, članica Mohanđi Slovenije i ACT fondacije Slovenije mi je dala Devin broj. Nazvala sam Devi i pričale smo o ovoj situaciji i kako je teško znati da li će biti program na piramidama u Bosni, kao i inicijacija. Ja sam joj rekla da i nema veze za to, već samo ako je moguće da dođem da barem vidim Mohanđija. Devi je rekla da će Ga pitati i da će me obavjestiti. Poslije 5 minuta mi je poslala glasovnu poruku i rekla najradosniju vijest, da slobodno dođem i da će me Mohanđi inicirati u kriju. Skakala sam kao malo dijete od radosti i počela da plačem od zahvalnosti. Pitala sam da li je u redu da dođem u subotu, ali Devi mi je napisala da me očekuju odmah. I to je već bilo malo euforično i iznenađujuće, ali sam javila da ću se organizovati i da stižem.

Završila sam i pripremila sve što je trebalo, pokupila djecu jer nije imao ko da ih čuva, i pravac Sveta Ana. Stigli smo oko 7 naveče. Dočekala nas je Devi napolju jer je ujedno i fotografisala nešto, nekom je obećala te slike i rekla da uđemo do Mohanđija i Mile. Mila nas je dočekala na vratima i tu smo se i upoznali. Ušli smo u prostoriju gdje je bio Mohanđi i ta slika mi je još pred očima. Ja sam inače tremaroš i stidna osoba po prirodi, ali u Njegovom prisustvu toga nije bilo osim ogromne radosti i mira. Tad sam bukvalno bila u sadašnjem trenutku, trenutku radosti i mira. Nisam čak imala nijedno konkretno pitanje vezano za duhovnost. U šoku što sam tu, predala sam se svakom trenutku. Stigla je Devi i morali smo požuriti sa inicijacijom jer sam se do 10h morala vratiti kući zbog policijskog časa. Pitali su me kako mi ide sa krijom. Rekla sam da su inače moje misli kao vetrenjača. Na početku je fokus bio dobar i da sam imala mučnine pa je Mohanđi rekao Devi da me umiri i centrira, tako da je poslije toga došao Mohanđi da me inicira.

Tokom inicijacije su zazvonila crkvena zvona i to mi je dalo dodatnu milost. Uvjek sam mislila da ću plakati kad se to desi ali nisam, bila sam veoma veoma radosna. Pri polasku sam se slikala i zagrlila jako jako… Još osjećam taj zagrljaj. Jedva sam Ga pustila. Toliko sam zahvalna da ne mogu to da opišem. Njihov dom je dom pun ljubavi i radosti. Prezahvalna sam i Mohanđiju i Devi i divnoj Mili. Kako nas je samo lijepo dočekala i kako se lijepo igrala sa mojom djecom. Puna strpljenja i razumjevanja jer su mi dječica bila i malo nemirna.. Pozdravili smo se i krenuli smo nazad kući. Osmijeh mi nije silazio sa lica. Mislila sam da neću moći spavati, ali jesam, kao beba. Sutradan je bila moja prva inicirana krija. Moj želudac i kičma su je osjetile, bila je drugačija. Javio se osjećaj zahvalnosti i plakalo mi se, ali nisam sve dok nisam počela aarti. Nevjerovatan osjećaj zahvalnosti je bio prisutan, toliko da sam klekla i plakala i dugo nisam mogla da ustanem, baš dugo. Cijelo vrijeme suze su samo išle. Nisam ni sanjala da ću osjetiti ovoliku milost i blaženstvo.

Koliko smo samo blagosloveni što imamo Mohanđija uz nas… Vječno sam Mu zahvalna. I nema tih riječi kojima mogu bukvalno to opisati. Hvala.