Moj anđeo
Od samog jutra osjećala sam vođstvo i bila vođena planom koji si imao za mene.
Autor: Virna Ivinić
Lektorisala: Dejana Vojnović
Uredila: Staša Mišić
Početkom 10. mjeseca 2019. godine prisustvovala sam jednodnevnom programu s Mohanđijem u Zagrebu. Drugi je to put da imam mogućnost izravnog prisustva u njegovoj blizini.
I tako, dok tijekom programa odgovara na pitanja prisutnih u dvorani, ja sam usmjerena pogledom prema njemu razmišljajući koliko li sam blagoslovljena blizinom njegovog prisustva.
Na kraju druženja zagrlila sam se s Mohanđijem, taj zagrljaj nosim sa sobom tijekom večeri.
Ne vraćam se isti dan natrag za Pulu, već se zadržavam još par dana u Zagrebu.
Na dan polaska natrag za Pulu, od ranog jutra vodi me misao da se moram povezati što dublje sa sobom. Naime, upravo se o osobnoj povezanosti u više navrata raspravljalo tijekom druženja u Zagrebu.
Pratim svaku svoju misao, osvješćujem riječi prolaznika koje dopiru poput dolaznih poruka.
Gdje god se obraćam, ljudi su ljubazni i jutro ugodno promiče.
Međutim, zanimljivo je kako se sve odužilo. Što sam god obilazila, sve se odužilo više nego je inače potrebno, ali ok, i to je „poruka“, pomislila sam.
Da, i to je bila poruka, shvatila sam to nešto kasnije.
Hoću li stići na vrijeme na tramvaj koji me vodi do autobusne stanice za Pulu, razmišljala sam već pomalo zabrinuto.
Ali, taj tramvaj u koji ulazim bio je namijenjen upravo meni. Igrom slučaja susrećem kolegicu iz Pule, ugodno razgovaramo, kad se odjednom s drugog kraja tramvaja čuje glasno vikanje: „Help, help, doktor, doktor…“
Pretrčim tramvaj i eto me u tren oka na drugom kraju. Žena leži na podu u nesvijesti. Podižem njenu glavu s poda, pomičem kosu, lupkam ju, masiram ruke, pa opet lupkam po licu… Kažem strancu pored mene da joj pruži umjetno disanje, međutim djevojka se i dalje ne budi.
Tramvaj se zaustavlja na slijedećoj stanici, silazim dolje na koljena s djevojkom na bedrima. I dalje ju uporno masiram, tražim vodu, osvježujem njeno lice, ruke, a vrijeme prolazi…
Tada druga žena, koja je držala njenu ruku govori: „Čuje se puls!“ Svi se gledamo, nijemi smo, pogledi nam se susreću… Djevojka lagano otvara oči, usmjeri pogled prema meni i kaže: „My angel.“
Toliko sreće i radosti u ovom povratku života. Njen suprug tada spomene da je trudna….
U kratkom vremenskom tijeku uvidiš tugu, očaj, gubitak, povratak, sreću, dvije osobe koje se vole i čekaju svoje dijete u stranoj zemlji.
Napuštam ih dok čekaju hitnu pomoć, u sebi pomislim: „Hvala Mohanđi, hvala što si povratio ovu ženu i njeno dijete u život.“ Od samog jutra osjećala sam vođstvo i bila vođena planom koji si imao za mene.
Svoja iskustva sa Mohanđijem možete poslati na iskustva@mohanji.org
Izjava o isključenju od odgovornosti:
Gledišta, mišljenja i stavovi iskazani od strane autora i onih koji pišu komentare na ovim blogovima pripadaju isključivo njima, i ne reflektuju nužno gledišta, mišljenja ili stavove Mohanđija, Mohanđi Fondacije, njenih članova, zaposlenih ili bilo kog pojedinca ili lica koji je u vezi sa Mohanđijem, Mohanđi Fondacijom ili bilo kojom Mohanđi organizacijom. Ne možemo stajati iza tačnosti, potpunosti, blagovremenosti, prikladnosti ili valjanosti bilo koje informacije koju je predstavio individualni autor ili komentator na našem blogu, i ne snosimo odgovornost za bilo kakve greške, propuste ili zakašnjenja ove informacije ili bilo kakve gubitke, povrede ili štete nastale njenom objavom ili upotrebom, prema autoru ili bilo kojoj drugoj strani.
Zadržavamo pravo da obrišemo, korigujemo ili na bilo koji način izmenimo tekstove ili komentare na blogu,ukoliko isti kontrolišemo, ako po svom ličnom saznanju, smatramo da su nejasni, uvredljivi, pogrdni, preteći, u sukobu sa zaštitnim propisanim pravilima, autorskim pravima ili drugim zakonima, ukoliko su izričito komercijalne prirode, ili na drugi način neprihvatljivi.
