Mohanđijev govor u Dubaiju
3. decembra 2013.
Da li ste ikada razmišljali zašto smo toliko danas raspravljali o hrani? Zato što nešto grozno škripi u vezi sa tim. Nešto nije u redu. Zato toliko razgovaramo o hrani. Kad god se naša veza sa sopstvom prekine, moramo na neki način da otpustimo taj stres. Dakle, ili se prejedamo ili pribegavamo čulnim zadovoljstvima. Zato toliko razgovaramo o hrani. Ali onog momenta kada počnete da se povezujete sa sobom, kada osluškujete svoje telo, svoje treperenje, tada će se vaše navike u ishrani potpuno promeniti. Ješćete samo ono što je potrebno. I bolesti su takođe povezane sa tim. Šta god da zarobite, postaje bolest.
Na život gledam jednostavno. Jer i ne razumem štošta što ste ovde rekli. Osećam da na intelektualnom nivou možemo analizirati jako puno, ali to neće pomoći da se preobratite. Ali je to dobro znati, sve to je važno znati i shvatiti. Međutim, ukoliko se znanje ne pretvori u mudrost, u životu se ništa neće promeniti. Znanje treba da se pretvori u mudrost. Znanje samo u glavi će vas samo dovesti do groba. Kada umrete, i ono će umreti. Ali mudrost ostaje i održava govore napolju, održava Zemlju.
Ako pogledate spise svih religija, proroci, veliki majstori su govorili jednostavno. Mi smo to interpretiranjem zakomplikovali. Po meni, BUDITE JEDNOSTAVNI.
Pogledajte naš organizam, 80% naših vitalnih funkcija nije pod kontrolom svesnog uma. To je razlog što smo danas živi. Puls, cirkulacija, respiracija, varenje i većinu drugih vitalnih funkcija kontroliše podsvesni um. Mi nemamo ništa s tim. Ali ideja je da budete toga svesni. Prvo budite svesni svog disanja, treperenja sopstvenog bića, otkucaja srca, budite svesni ritma. Tada ponirete u sebe i postajete svesni radnji kojima upravlja podsvest. Tada možete da zaustavite cirkulaciju, da jedete šta hoćete, da varite po želji, možete da uradite bilo šta što nazivate igrom čuda, kao što to rade razni duhovni majstori.
Nekada sam svake godine išao na Himalaje. U stvari, i sada se vraćam s Himalaja, juče sam bio tamo. Jednom prilikom sam sreo čoveka kako sedi ispred jednog ašrama. Majka iz ašrama mu je iznosila hranu. Pitao sam je zašto mu je iznosi napolje, što on ne uđe unutra. Ona mi je odgovorila da on hranu ne jede. “Da li ga onda zezaš, kad mu je nosiš?” Ona je odmahnula glavom, rekavši: “Ako mu je ponudiš kao pričest, on će je konzumirati.” On je bio mlad čovek, oko trideset godina, a pred njim je bilo hrane za četiri osobe. Čudio sam se kako će sa svom tom hranom, ja ne bih mogao pojesti ni pola toga. Objasnila mi je da će on hranu, ako mu se ponudi kao pričest, prihvatiti, ali kad ona iz usta dođe do grla, u grlu će se razgraditi. Uopšte se neće spuštati, tako da nema potrebe za lučenjem sokova za varenje u stomaku. Njemu u stvari hrana nije potrebna, ali ako mu je neko ponudi kao pričest, on će je prihvatiti i razgraditi. I ostaje isti kao što je i bio.
Ova manifestacija me je podsetila na taj događaj jer je ovo istraživanje. Ako ste čitali “Susret na Himalajima sa svecem koji ne stari” koji sam objavio kao blog (pkmohan.wordpress.com), to je istinita osoba i on zaista ima tristo godina. Pitao je jednog čoveka koji je došao da ga poseti: “Ispevavaš mantru ‘čit diparti divrti’ da ne budeš gladan, a ipak si gladan!? U čemu je problem?” On i dalje ima apetit jer postoji problem na nivou uma. Šta god da se dešava na nivou uma ne može da se pretvori u stvarnost. Jer se dešava samo na nivou uma, kao rutina. A treba da prodre u dubinu. Treba da ode dublje bez obzira šta koristite kao metod za preobražaj.
Tema o kojoj sam pozvan da govorim je strast za samilošću.
Sedam milijardi ljudi prerasta u devet milijardi ljudi. Šume smo skoro već potrošili. I životinje iz tih šuma su skoro iščezle, jer smo im oduzeli zemlju. Trećina proizvedenih žitarica se koristi za ishranu životinja. Za jedan kilogram mesa potrebno je 12 kg žitarica. Kada biste dali jednoj maloj porodici ovih 12 kg žitarica ona bi mogla da živi mesec dana. Dakle, naša cela logika je promašena. I sada pokušavamo da spašavamo šta se spasiti može.
A gde je problem? Problem je u našem razumevanju. Nemamo pojma kako je Zemlji od toga. Jer proizvodimo i bacamo. Nisam osoba koja se bavi statistikom, na ove podatke sam naišao na fejsbuku i drugim mestima. Možete da zamislite koliko prostora se zauzima, koliko hrane se konzumira i onda, na kraju, šta proizvodimo? Ni jedna životinja na svetu ne umire srećno. Ono što vidite na slikama na reklamama uopšte nije istina. Na primer, srećna krava sa osmehom daje vam svoje mleko… Uopšte nije tako. Dok nisam bio u SAD nisam toga bio svestan, ali i mlečna industrija je jednako odgovorna. Nisam znao da se u SAD ubija 8 miliona krava godišnje od toga 1,5 milion je trudnih krava.
Verujem da je majčinstvo jedno od najlepših stvari na Zemlji. Bezuslovno. Potpuno bezuslovno. Majka oseća bezuslovnu ljubav prema detetu. I krava urliče po celu noć čeznući za svojim teletom. A tele su ubili. Ako je mladunče mužjak, ubiju ga jer nije korisno za mlečnu industriju! A posle kravu ubiju. Možete da vidite i u blogu “Velocity of violence” (Brzina nasilja) koji je postavio jedan momak. Gomila stoke je poslata u klanicu. Jedna krava se otelila u kamionu. Vozač je obećao da će odvesti sve krave na vreme i radio je svoj posao, uzeo je tele i izneo ga na put, uzeo kravu, te je ona ubijena s ostalima, jer svetu treba meso. Milicija je našla tele, možete i slike da vidite, ima ih i u tom blogu. Srećom, jer bi i tele ubili. Postoji TV kampanja u Velikoj Britaniji, prikazuje kamera odozgo kako ulazi grupa ovaca. Jedno jagnje je sisalo majčino mleko. Čovek je prvo ubio majku, a onda i bebu. Dok je sisalo! Ne mogu čak ni da poverujem da to radimo. Te stvari stvarno, stvarno u srce diraju.
A kako dođe do strasti? Kada je uverenje jasno. Kada je uverenje apsolutno, automatski bukne strast. U čemu je bila Isusova snaga, borio se protiv ustanovljenih sistema. To je opasno, jer boriti se protiv ustanovljenih sistema znači da ćete biti ubijeni. Ali šta ga je vuklo? Uverenje. Uverenje vas vodi u strast. A naročito protiv nasilja. Ja nisam zagovornik nekog pravca u ishrani, jer i ne znam o čemu se tu sve govori. I ne bih znao da vam odgovorim ako biste me pitali o nekoj tehničkoj stvari pomenutoj ovde. Ali verujem u nenasilje. Ako već morate da konzumirate hranu, neka bude bez nenasilja. Drvo proizvede jabuku ili narandžu. Mi ne sečemo drvo da bismo pojeli jabuku. To je kao da posečete nokte, ne povređuje biljku. A i biljka to želi, jer je to produženje vrste. Kada se sve pravo sagleda, treba jasno da se shvati. Ono što omogućava nastavak vrste, a ne ono što je uništava, to Zemlja želi. Zemlja želi produženje vrste. Ne njeno uništenje radi stvaranja druge.
Neki su me pitali, a šta je sa šumskim životinjama? Postoji program na nacionalnoj geografiji koji jasno odgovara na to. Krdo jelena trči i čopor lavova ih juri. Idu u određenom pravcu i jedan jelen odjednom skrene u drugom pravcu. Kao po dogovoru “dobro, idite vi, sebe ću da žrtvujem danas”. Požrtvovanost i biti žrtva su totalno različite stvari. Ono što motiviše osobu je požrtvovanost. Biti žrtva, ako si sputan, vezan, i uništen to je isto kao ubistvo. Požrtvovanost nije ubistvo, to je davanje života radi opstanka vrste. Ono proističe iz razumevanja. I u snimku se vidi, lavovi su jeli, umirili se, sad su srećni i jeleni slobodno prolaze pored njih. Dakle, postoji razumevanje. Priroda je uvek mudra. Ono što radi je iz opravdanih razloga. Oni nikada ne rade ono što mi radimo. Mi ubijamo radi zadovoljstva. Pre tri dana sam snimio video, jer su iz “Životinje Australija” hteli moje mišljenje. Pitali su me: “Koja je ljudska uloga u očuvanju prirode?” Rekao sam: “Samo uništavanje.” Mi samo uništavamo prirodu iz svog nerazumevanja. Nemamo pojma. Zato je danas toliko izumrlih vrsta.
