
Mohanđijeva poruka na otvaranju izložbe “Gandi – nenasiljem do slobode”
Mohanđi je uputio snažnu poruku mira i nenasilja na otvaranju izložbe likovne umetnice dr Tatjane Burzanović.
Povodom obeležavanja 155 godina od rođenja Mahatme Gandija, u okviru Dana Indije u Zemunu koje organizuje Udruženje za srpsko indijsko prijateljstvo Maya media, u ponedeljak, 7. oktobra 2024, svečano je otvorena izložba slika likovne umetnice dr Tatjane Burzanović pod nazivom “Gandi – nenasiljem do slobode”.
Kao specijan gost, prisutnima, među kojima su bili dr Velimir Abramović, Dalibor Purhmajer, Igor Bošković, Bogdan Gavrić, Goran Marjanović, dr Sanja Vlahović i Ljiljana Đurović, obratio se Mohanđi, sa snažnom porukom o ahimsi (nenasilju).
Video porukom obratila se unuka Mahatme Gandija, gospođa Tara Gandi Batačarđi, kao i direktor Nacionalnog muzeja Gandi iz Nju Delhija, dr Anamalai. Direktnim uključenjem iz Kalkute, prof. dr Činmo Guha, govorio je o Gandiju i nenasilnoj borbi.
U mesecu kada se obeležava godišnjica od rođenja Gandija i Svetski dan nenasilja, otpočeli su Dani Indije u Zemunu, koji će trajati do kraja 2024. godine.
U nastavku pročitajte Mohanđijev govor u celosti:
Hvala vam što ste me pozvali ovde i čestitam vam na ovoj izložbi. Tema o kojoj treba da govorim je Mahatma Gandi.
Nenasilje
Bez nasilja. Nenasilje. Nenasilje najpre mora da se desi u mislima. Postoje tri nivoa stvaranja, na kojima se energija oslobađa. Prvi nivo je misao. Drugi nivo je naš izraz, koji može biti rečima i pisanjem. Treći nivo je akcija. To su tri nivoa stvaranja u kojima učestvujemo svakog dana. Tako imamo mnogo misli, manje izraza, a još manje dela. Ahimsa je za nas. Nije samo za svet.
Kada praktikujemo nenasilje, ono nas pročišćava. Ono nas stabilizuje. I ne ostavlja krivicu, nema kajanja. Prednost nenasilja je u tome što neće biti krivice, nema kajanja. Jer to su veoma, veoma teške stvari. Najčešće smo zaglavljeni na jednom mestu, u jednoj situaciji ili vremenu zbog krivice i kajanja.
Praktikovati nenasilje znači samo na trenutak se distancirati od svojih emocija, što nije teško.
Kada smo u žurbi trenutka, usporimo. Pauzirajmo. Samo posmatrajmo. Samo jednostavno posmatrajmo tu situaciju. Samo zastanimo na trenutak i onda se zapitajmo, da li je ovo potrebno? Da li je reakcija potrebna? Ili sa kog nivoa delujem?
Vidite, postoje dva glavna nivoa sa kojih možemo delovati. Jedan je nivo ljubaznosti, saosećanja, nesebičnosti, ljubavi, pravednosti, itd. To je najviši ljudski potencijal. Drugi nivo su bes, mržnja, ljubomora, osveta. To je najniži ljudski potencijal. Imamo snagu za oba.
Govorili smo o ratovima, krvoproliću i slično. I molim vas, zapamtite, rane je teško izlečiti. Srbija je ovde prošla gotovo sve.
Prvi svetski rat, Drugi svetski rat, Balkanski rat. Te rane traju, i mnogi ljudi žive u senci rata. Ako novorođeni ljudi ne žive u senci ratova, oni to nasleđuju od starijih, ranijih generacija.
Prihvatanje
Zato je važno da razvijemo potpuno drugačiji način razmišljanja. Prihvatanje je jedna od tih stvari. Prihvati sve. Prihvatanje treba da počne sa sobom. Prihvatanje sebe. Uvek težimo da se poredimo, zaboravljajući da nema nikoga kao što smo mi na ovom svetu. Nema nikoga kao mi na ovom svetu. Mi smo jedinstveni. Nema nikoga ko može da se poredi sa nama niti možemo mi da se poredimo sa drugima. Svi su jedinstveni ljudi. Imaju svoj životni vek prema svojoj karmičkoj strukturi. I živeće i umreti prema svom karmičkom planu. To je jedina stvar koju mogu da urade.
Dakle, ako shvatimo da su svi mi, nećemo osećati nikakvu razliku. Inače, vidimo samo razlike. Vidite, na spomeniku Drugog svetskog rata u Vašingtonu piše: „Nikada ne bi trebalo da bude još jednog ovakvog.“ Nakon toga, koliko ratova? Koliko raseljenih? Koliko ljudi pati i sada? Dok govorimo, Liban se bombarduje. Bilo je mnogo bombardovanja u Libanu poslednja dva dana.
Sledeći je Iran, i ovo će se nastaviti. A vlade prave više oružja nego hrane. Pogledajte sve svetske vlade. Šta rade? Prave više oružja ili kupuju oružje nego hranu. A 50% ljudi u svetu gladuje.
Koji su naši prioriteti? Koji je naš plan?
Kada sam bio u Južnoj Africi, pokušavao sam da okupim grupu plemenskih ljudi radi očuvanja šuma. Šume su potrebne. Zemljišta sveta su šume, i to je tema debate. Veliki led se otopio na Grenlandu. A svet se menja. Ovo nije pravi svet u kojem želimo da živimo niti u kojem bi sledeće generacije trebalo da žive.
Danas, ako pogledate bilo koga, 8,000,000,000 ljudi u svetu, svi imaju nedostatak vitamina D. A vitamin D je bio veoma lako konvertovan iz sunčeve svetlosti. Naše telo je nekada imalo tu sposobnost da konvertuje sunčevu svetlost u vitamin D. Ako ste izloženi suncu, imate vitamin D u telu. Ali danas, niko nema dovoljno vitamina D u telu. Telo je prestalo da konvertuje sunčevu svetlost u vitamin D.
Koji su razlozi? Jedan od razloga je bio COVID i drugo. Pre toga, zračenje sa satelita padalo je na oblake i na zemlju. Zemlja takođe prima zračenje. Sve 5G, 4G, sve ove stvari. Svi noviji razvoji danas su protiv opstanka ljudskih bića.
Imamo nedostatke. Lekari su ovde, oni nam mogu bolje reći. Dakle, definitivno postoji neravnoteža u našem društvenom sistemu sada. Postoje ljudi koji teže nečemu, ali ne znaju šta traže. Svi ljudi trče, kao bezglave kokoške, pokušavajući da shvate šta je relevantno.
Dakle, Gandijevo učenje o nenasilju treba da se dešava sa svesnošću: treba da znate ko ste i zašto ste ovde. I svako ko danas diše na zemlji ima stvarnu važnost na zemlji. Postoji nešto što treba uraditi. Ne jesti, piti, spavati i umreti. Postoji nešto važno da se uradi.
Postoji pravi razlog za rođenje. A ako možete napraviti neku razliku, malu razliku u svetu oko sebe kroz pozitivnost, kroz nenasilje, u mislima, rečima i delima, možete promeniti istoriju celog sveta.
To je ono što ljudi poput mene pokušavaju da urade. I, nije lako samo za jednu osobu. A svi, ako svi prestanemo da razmišljamo o vlasništvu i fokusiramo se na ono što možemo da damo, šta mogu da uradim za svet, da li postoji nešto što mogu da pružim svetu? Ako svi tako mislimo, svet će biti bolje mesto.
Prisvajanje
I jedna od glavnih iluzija koje ljudi imaju je prisvajanje. Da ja posedujem stvari. Ja posedujem pozicije. Ja posedujem imovinu. Ja posedujem odnose. To je najveća iluzija. Mi ne posedujemo ništa. Ništa ne možemo posedovati. Zašto? Jer smo ovde kao turisti. U određenom trenutku, nestajemo. U određenom trenutku, umrećemo. U ovom celom putovanju, mi smo naš vlastiti svet. Mislimo da razumemo jedni druge. Mi ne razumemo nikoga. Ne možemo razumeti drugu osobu. Zašto? Jer je svaka osoba svoj svet. Svoj karakter, svoju konstituciju, svoje sklonosti i nesklonosti, svoje težnje. Niko ne razume drugoga. Šta onda možemo da uradimo? Ako razumete sebe, lakše je povezati se sa drugima.
Moramo provoditi vreme sa sobom, pogledati unutra, osetiti, osetiti, osetiti. Sve je u osećanju. Osećati sve više i više i povezivati se sve više i više sa sobom. I onda kada pogledamo oko sebe, vidimo samo sebe. To je jedini način na koji možemo prihvatiti sve. Inače, vidimo samo razlike. I zato se dešava kasta, boja, država, kultura, jezik, religija, barijere, posedovanje, osvajanje, zarobljavanje, mučenje, ubijanje. Sve to se dešava jer se ne povezujemo. Ako počnemo da se povezujemo, nećemo raditi te stvari. Ne samo prema ljudima, već i prema svim bićima, životinjama, pticama, prirodi, okolini, biljkama, stvarima, svemu. Sve je deo nas.
Dakle, kada praktikujemo nenasilje, to mora da se dešava uz prihvatanje sebe. I kada gledate svet oko sebe, treba da vidite sebe. Nema nikoga drugog. Svi smo deo jedne porodice. Ljudske porodice.
Efektivni godine
I naše trajanje, ako živite 80 godina, to je samo 29.200 dana. Nije mnogo vremena. Znate, dok kažemo “sutra”, sutra je već prošlo. I ne postoji nešto što se zove sadašnjost. U trenutku kad kažem “sadašnjost”, ona je već prošla. Dakle, mi smo u suštini kao surferi. Samo plutamo kroz vreme, a vreme se kreće tako brzo. Nikoga ne čeka. I ako kažemo 80 godina, to je samo 80 Božića. 80 Divalija. To je samo 80. Nije puno vremena. Čak i ako živite 80 godina, koliko od tih godina su zapravo efektivne godine kada vam nije potrebna pomoć?
Prvih 20 godina, verovatno smo trebali pomoć od naših roditelja. 18 godina, 20 godina. A poslednjih 20 godina, ne znamo. Možda će nam trebati pomoć od nekoga. Dakle, koje su vaše efektivne godine? Ako živite 80 godina, to je otprilike 40 godina. U tih 40 godina, šta radite? Ako jurite nešto, pravite velike snove i osvajate stvari, onda ostavite sve i umrete. Nismo zbog toga ovde.
Multidimenzionalnost
Ovde smo da doživimo nešto mnogo veće, mnogo uzvišenije, mnogo moćnije.
Mi smo multidimenzionalni, a ne jednodimenzionalni. Ali, zato što smo obučeni da budemo jednodimenzionalni, zaboravljamo da imamo druge dimenzije koje su moguće. Imamo ogromne dimenzije, ogromne mogućnosti.
Dakle, multidimenzionalnost je naše pravo od rođenja. Za to, potrebno je da odbacite svoju jednodimenzionalnost. Ova jedna dimenzija, ova određena ličnost, ova projekcija, i nadamo se da ćemo početi više da reflektujemo (odražavamo). Obično, svi započinju svoj život s obukom da se projektuju. Ti si taj i taj, ti si dete tog i tog, tvoje obrazovanje, kvalifikacije, pozicija u zemlji, pasoš zemlje. Sve to dodaje ličnosti. Ali mi smo jedna velika zemlja. Svi smo globalni građani. Nismo samo Srbija, Nemačka ili Amerika.
Mi smo svi. Mi smo svuda. Kada pogledate ljude u oči, vidite da smo svi jedno. Povezanost. Da bi se povezanost desila, treba da imamo prihvatanje drugih. Prvo prihvatanje sebe. U suprotnom, ne možemo se povezati. Kada se povezujemo, to bi trebalo biti smisleno. Nikada, nejasna, slaba povezanost jer to je beskorisno za sve. Kada se povezujemo, povezujemo se duboko. Razumemo. Trudimo se da razumemo jedni druge. Kao što sam rekao ranije, svaka osoba je svoj svet. Iako svi živimo u jednom svetu, čak i u jednoj porodici, svaka osoba je svoj svet. Oni mogu videti samo kroz svoj sopstveni svet. Imaju svoje oči. Moramo to poštovati. Moramo razumeti to. Moramo poštovati.
Niko ne vidi istinu. Svi ljudi vide sopstveni odraz onoga što jesu u svetu izvan njih. Poštujte to. Zato postoje razlike. Ljudi možda neće biti saglasni sa vama, i to je u redu. Nije potrebno da se svi slažu sa vama. Svi vas neće mrzeti. Niti će vas svi voleti. Svet je takav.
Mladi su naša budućnost
Svet je ogromna raznolikost. To treba da razumemo. U celoj toj raznolikosti sveta, mi smo važan deo povezivanja i harmonizovanja gde god da idemo. Ako se to ne prenosi na nivo mladih, sledeća generacija će takođe odrastati misleći da je najbolja stvar praviti oružje. A oružje se ne pravi za mirne svrhe. Prave se da ubijaju. Moramo to negovati u svakom detetu i uskladiti ih. Ne da ih pretvaramo u nešto drugo. Neka budu svoji. Dozvolite im da budu potpuno svoji. Potpuno unutar sebe, organizovani, i prihvatite ih takve kakvi su. Kroz prihvatanje mogu da se povežu.
Sveta Barata (Indija), zemlja prihvatanja
Dakle, ono za šta se Gandi zalagao uvek je relevantno, i to je filozofija za koju se Barata (Indija) zalagala. Jer Indija je zemlja prihvatanja. Svako ko je došao u Indiju, bio je prihvaćen takav kakav je. To smo dokazali u praksi. Mnogo različitih ljudi dolazilo je u Indiju tokom godina. Svi su bili prihvaćeni bez osuđivanja. Nikada nisu bili primorani da se preobrate da bi bili prihvaćeni. Nikada nije rečeno: “Oh, ti nisi ja, pa ću te ubiti. Ne slediš ono što ja sledim, pa te ne volim.” Nikada nije bilo rečeno tako nešto. Pogledajte istoriju, svako ko je došao u Indiju nastanio se u Indiji.
Bilo kakve podele i bilo kakve vrste ljudi su prevaziđeni. Većina tih ljudi je došla jer nisu mogli da žive u svojim zemljama. Došli su u Indiju, postali Indijci koji su ih prihvatili takvima kakvi su bili. Oni rastu sa svojom religijom, svojim putem, svojim idejama. Nikada niko nije morao da pravi kompromise. Religije su samo mape puta. Ali, duhovnost je drugačija. Povezanost sa sobom je duhovnost. Poznavanje sebe je duhovnost. Religija je vaš izbor. Ako želite da sledite religiju, sledite je. Nije važno. Ali, prihvatanje treba da bude iznad svega.
Dolazim iz zemlje na koju sam ponosan. To je zemlja prihvatanja, a ne zemlja tolerancije. Ne volim reč tolerancija jer je tolerancija nešto poput: “U redu. Tolerišem te.” Zašto bih te tolerisao? Moram te prihvatiti takvog kakav jesi. Samo tada postoji povezanost. Ako je u pitanju tolerancija, to je vrsta: “U redu. Nemoj dolaziti ovde. Ostani tamo. Tolerišem te.” To nije ono što želimo. Želimo imati prihvatanje gde mogu da se povežem sa tobom, cenim to što radiš i razumem to što radiš. Samo tada postoji prijateljstvo, povezanost. Ovo je ono što treba da radimo. Prihvatanje. Ne samo ovde, ne samo na jednom mestu.
Globalno, ovo je ono što nam treba. I ta povezanost treba da se desi. Kada ste nesebični, povezanost traje duže. Kada postanete sebični, “Želim nešto dobiti od drugog,” povezanost je transakcionalna. Neće trajati.
Zahvalnost
Ovo je otprilike ono što sam mislio da kažem. Vreme je Navaratrija, vreme Boginje. Devet dana. Postim. Ne jedem čvrstu hranu. Već sam potrošio svu svoju energiju. Dakle, hvala vam još jednom što ste me pozvali.
Čestitam Tatjani na ovom programu i na svom radu koji radite. Želim Vam veliki uspeh. Neka mnogi ljudi vide Vašu izložbu i dobiju inspiraciju. A, za Maya Media, svaka čast; dobro organizovano. Takođe, ambasadi i Indijsko-Srpskoj Poslovnoj i Trgovinskoj Komori, cenim to što radite u svetu i vaš doprinos stabilnosti ovog mesta, što je zaista cenjeno.
Zaključak
I ponovo, kao što sam rekao, svi smo jedno. Nema podele. Nema zemlje, kaste, kulture, jezika, religije, barijere. Svi smo jedno. U trenutku kada to počnete osećati, onda smo svi povezani jer smo ovde samo neko vreme. Hajde da imamo taj divan odnos dok smo ovde. Koliko dugo ćemo biti ovde? Ne znamo. Ali danas, dok nam srca kucaju. Dovoljno informacija. Volimo jedni druge i podržavajmo jedni druge koliko god možemo.
Takođe. kada drugi ljudi rastu i stabilizuju se, trebali bismo biti srećni jer svi su mi; unutar svih nas, energetski deo je isti. Fizički smo različiti, ali to ništa ne znači. Unutra, energija je ista. Gde ste rođeni i u šta verujete, to nije važno. Razumite više šta je ta energija unutra. Energija unutra je ono što nazivamo životom. To znači da su materija i energija spojeni u život, a kada energija napusti materiju, to nazivamo smrću. Veoma jednostavno. Dakle, dok je energija unutar nas, dok to nazivamo životom, hajde da živimo.
Hajde da živimo, a ne samo da postojimo. Postojanje znači da ste u konfuziji i u nivou neslaganja sa svetom. Živeti znači uživati u tome. A za to, zaista, morate prihvatiti svaki trenutak. Ako ne prihvatate svaki trenutak, uvek ćete imati sukobe. Svaka situacija neće biti dobra, ali prihvatite ih. Kroz prihvatanje, možete ih prevazići. Ništa ne ostaje zauvek. Sreća ne ostaje zauvek. Tuga ne ostaje zauvek.
Želim vam svima uspeh. Puno energije, pozitivnosti, jasnoće, i neka svi imate divan život.
S puno ljubavi.
Hvala.



























