Draga otelotvorenja ljubavi i samilosti
Nisam vam pisao neko vreme. Podeliću sa vama nekoliko ideja za razmišljanje. Nadam se da ćete odvojiti vreme, dobro promisliti o njima i uneti promenu u svet oko sebe.
Juče popodne, razgovarao sam na sastanku koji je organizovao pokret “Stop napadima kiselinom”[1] – da bi osvestili ljude o tragediji nakon napada kiselinom; koju trpe uglavnom žene.
Govorio sam o značaju više svesti izvan naših kojekakvih emocija i razlika. Emocije su trenutne. One naprave haos i prođu. Nastalo razaranje i rane je teško isceliti. Društvu je potrebna viša svest. Ovim žrtvama ne treba sažaljenje ni od koga. Treba im samo pružena ruka da bi osećali da su u jedinstvu sa društvom. Niko nije žrtva ako izabere da to ne bude. Niko nije ispod nikoga. Niko nije viši ili niži u ovom svetu. Kada se dogodi agresivni čin, i kada on društvu stvori nepriliku, laserski oštar pravni sistem treba da osigura brzu pravdu. Odgovarajući sistem podrške treba da obezbedi rehabilitaciju. Ostalo će samo doći na svoje mesto. Uzmite ovo u obzir dragi moji, živimo u društvu ekstremnih dualnosti. Mnogo vrsta okrutnosti se dešava svakog trena – prema ljudima, životinjama, pticama i okruženju. Treba da osećamo. Nema svrhe osetiti pa zaboraviti. Isto tako čisti je eskapizam biti ravnodušan. Treba nešto da uradimo povodom toga. Možemo to da uradimo samo kada smo sposobni i jaki da to uradimo. U trenutku svoje smrti, koga će biti briga na koliko smo zabava i pompeznih večera bili na kojima je masakrirano na stotine životinja radi naših čulnih zadovoljstava? Mi često živimo životom totalne neosetljivosti i raskalašnosti. Uzimamo svoj vlastiti život i sve što on nudi zdravo za gotovo. Čime uzvraćamo majci Zemlji? Vreme je da se razmisli o tome. Naročito sada, kada je vreme postalo sve ubrzanije. Vreme je postalo dragocenije. U trci smo s vremenom. Možete li da pogledate one koji pate? Da li možete da vidite dečake i devojčice koji su patili zbog emocije drugog ljudskog bića?
Bes je čista slabost. Bes povređuje i onoga koji besni i druge. A oni koji su besni moraju se smatrati bolesnima. Postupati s njima s balzamom ljubavi. Pomoći im da shvate svoje slabosti. Kada trenutni bes prođe, većina ih zažali, i često živi kajući se čitav život. Besu se treba suprotstaviti svesnošću. Bes se dešava od emocija, nerazumevanja više istine i često neispunjenih očekivanja. Važno je dovesti društvo bar do nivoa jasne svesti koja dolazi od intelekta. Kada dođe do besa, intelekt je blokiran. U suštini dolazi do kajanja.
Upoznao sam roditelje mlade devojke koju su silovali i ubili u Novom Delhiju. Raskomadalo ju je 5 pijanih muškaraca u autobusu. Oni su kasnije uhapšeni, stavljeni iza rešetaka i očekuju završnu presudu. Roditelji devojke koju su novine nazvale Nirbaja još se nisu oporavili. Još uvek su bili u žalosti. Ništa ne može da zameni njihov gubitak. Rekao sam im da razumem bol gubitka svojih najbližih. I sam sam to doživeo i uz njih sam.
Ovo je poziv da se probudite. Probudite se pre nego što vas bol pogodi. Probudite se pre nego što neosetljivost i inercija (tamas) omame i izjedu društvo kao rak. Treba da ustanemo i krenemo U AKCIJU. ODMAH. Nikada nemojte da se isključite i sakrijete u svojim zonama udobnosti i verujete da je sve u redu. Život inercije uvek nailazi na tragedije, pazite.
Iskreno predlažem svima onima koji su u Indiji, da zaista podrže akcije koje je preduzela fondacija “Ammucare” ili “ACT Foundation” onima koji su van Indije. Naravno, slobodno učestvujte u bilo kojoj dobrotvornoj akciji koja vam je bliže i ako želite da se uključite aktivnosti “ACT Foundation”, slobodno kontaktirajte sa nadležnima. Dobro ćemo iskoristiti naše prilike da iskažemo svoja mišljenja i govorimo glasno što bolje možemo. Čak i ako nam se glas utopi u riku pijanih ili negativnih elemenata društva koji nastoje da svi osećaju kako je sve u redu, mi ćemo sigurno davati sve od sebe. Ako možemo da stavimo osmeh na lica makar nekoliko ljudi, mi ćemo to učiniti. Nećemo propustiti ni jednu priliku. To je i naše uzdizanje.
Kada napustimo telo, možemo da se nasmešimo i odemo, s uverenjem da su dani koje smo ovde proveli mnogima koristili. Dobro smo proživeli svoj život. Nismo bili sebični ili egocentrični. Sprijateljili smo se i ujedinili ljude dobrog srca u plemenite dobrotvorne akcije. Dani koje smo proveli ovde su bili vredni toga. I koristili smo svoje vreme i energiju da bismo napravili prostor oko sebe, bolje mesto za ljude, ptice i životinje. Nije važno koliko smo mogli da uradimo. Samo je važno da li smo uopšte dali sve od sebe. Zadovoljstvo je u davanju. Zadovoljstvo je kada vidite osmeh na mnogim licima. Zadovoljstvo je u nesebičnosti. Lepota života je veća kada širimo miris nade i dobrote na hiljade duša oko nas. Mi smo svet. Samo mi možemo nešto da promenimo u sebi samima i oko nas…
…Imate ogromni potencijal i kontakte. Koristite ih u dobre svrhe. Pomozite bespomoćnima. Nahranite siromašne i gladne. To će vas obogatiti iznutra. Pravo bogatstvo je naše unutrašnje bogatstvo koje prevazilazi vreme i prostor. Ono će učiniti vaš život, i ovaj i dalje, vrednim. Ne oklevajte. Ovo je prilika. Ovo je dobra šansa da uzdignete svoju svest. ACT ste vi. VI ste ACT.
Uvek vas volim
M
[1] U napadu kiselinom (kao npr. iz akumulatora automobila) koji je čest u Indiji, muškarac baca kiselinu na lice mlade žene, iz raznih razloga.